Kada nekom postavite pitanje čime se bavi, a taj neko odgovori “cirkusom”, koja je vaša prva
misao? Evo pustiću vas par minuta da razmislite. Baviti se cirkusom je potpuno nova mogućnost kod nas. U poslednjih par godina ideja je nezaustavljivo počela da se širi.

Prve korake učili smo od drugara iz Španije u gradskom parku, gde smo, nakon toga, vežbali i stvarali godinama. Da bi došlo do osnivanja prve novosadske škole cirkusa CIRKONEO, prošlo je sedam godina učenja, vežbanja i obuka od učitelja iz inostranstva.

Savremeni cirkus je umetnička forma, nasuprot klasičnom cirkusu gde je atraktivnost i prezentacija veština jedina misija, ovde se veštine koriste kao alat kojim rešavamo probleme, izvodimo performanse, učestvujemo u izradi rekvizita i kostima. Cirkuska pedagogija ima veoma pozitivan uticaj na kvalitet života. Cirkuske veštine, osim fizičke izdržljivosti i gipkosti, artikulacije i koordinacije pokreta doprinose razvoju koncentracije, istrajnosti podstiču kreativnost i samopouzdanje.

Kroz cirkusku pedagogiju razvijaju se komunikativne sposobnosti, osećaj odgovornosti za sebe i
druge, tolerancija i poštovanje različitosti. Deca i mladi uče da uvažavaju i cene međusobne ideje i da ih realizuju kroz igru i zabavu. Prisutan je model saradnje, nema takmičenja, suprotno orjentaciji današnjice gde je takmičenje u svakom segmentu života.

Primer na kojem bismо opisali funkcionisanje savremenog cirkusa je projekat „Savremeni cirkus
mogu i ja“ gde smo radili sa decom 3 i 4. razreda osnovne škole u selu Čerević. Prvi susret sa decom i naša priča o savremenom cirkusu je kod njih probudila želju da učestvuju. Da bismo kvaliteno sprovodili treninge, trebalo je da učestvuje 15-oro dece. Praksa je pokazala drugačije – 30oro dece je dolazilo. Priču smo započeli, sedeći u krugu jer krug znači jednakost i ravnopravnost, na taj način započinjemo i završavamo svaki čas. Sedeći prvi put u krugu sa decom razmenjivali smo njihove utiske o tome šta je cirkus. Za neko dete je to nered u sobi, atrakcije ili dresirane životinje… Mi smo bili tu da im pojasnimo da je svremeni cirkus mnogo više od toga. Pričali smo o ravnopravnosti svakog člana, zagrevali se igrama poverenja, boljeg upoznavanja, decu hrabrili da pričaju i jedni druge ne ismevaju. Zatim smo uvežbavali discipline ali sa namerom da ih stavimo u funkciju preformansa.

Akrobatika, ravnoteže, žongliranja, tehnike klovna, vladanje na sceni su discipline koje su naizgled komplikovane ali uz pravilan pristup deca se oslobađaju i raduju se uspehu. Svako bez obzira na fizičke predispozicije i kondiciju pronalazi disciplinu za sebe. Predlagali smo istraživanje i izvođenje pokreta bez ikakvog forsiranja što je jako pomoglo svakom detetu da samog sebe prihvati i da slobodno napreduje. Stvorili smo okruženje koje uliva sigurnost, ovaj način vežbanja ih je pozivao da se osmele da budu ono što jesu, autentični i kreativni. Tako smo sa decom vežbajući i igrajući se, razgovarajući, došli do zajedničke kreacije. Deca su uz pažljivo biranu muziku pokazala svoja umeća, kao i to po čemu je njihovo selo poznato. Performans smo izveli pred meštanima sela, zatim na Zmajevim dečjim igrama, pa u školi u Beočinu. Svi smo uživali kao i svi koji su bili u kontaktu sa decom.

Najveća nagrada su nam bile reči zahvalnosti dece i roditelja kao i reči učiteljice Suzane Pantelić:
„Hvala što ste izabrali baš nas“.

Kod nas je nedovoljno poznata i predrasudama potisnuta činjenicama velika dobrobit bavljenja
cirkusom, pogotovo u radu sa decom i mladima.

Savremeni cirkus je uspostavljena umetnička forma u Francuskoj, Nemačkoj, Švedskoj i drugim
razvijenim zemljama, gde se cirkus može sresti na svim mestima – od vrtića, škola, univerziteta i
domova za stare.