Autorica: Amila Husić

 

Lični trenutak kao početak promišljanja

Krenula sam na rođendansko slavlje. U razgovoru s mamom o tome gdje idem, s kim ću biti i kada ću se vratiti kući, poveo se razgovor i o tome koliko godina puni moja drugarica.

„Dvadeset i dvije.”

„Ah, fino. Sjećam se te godine kad sam napunila dvadeset dvije, počeo je rat.”

Nakon te rečenice, rođendansko raspoloženje naglo je splasnulo, ali je upravo ta „najobičnija“ rečenica u potpunosti promijenila način na koji razmišljam o ratu.

Rat sam zamišljala kao granate, skloništa, pucnjavu i borbu za opstanak, a ne kao neku običnu svakodnevnicu. Ali to ona i jeste bila – zajedno sa svakodnevnim stradanjima, gladovanjima i spašavanjem žive glave. Koliko god nestabilan bio ovaj negativni mir, ipak ga trebamo cijeniti. Upravo to me potaklo da se prijavim u školu „Linkuj promjenu” i razmišljam o digitalnoj kampanji o svakodnevnici u ratu.

 

Koncept kampanje „Čuvajmo mir“

Inspirisana ličnim porodičnim pričama o ratu, ali i „Dnevnikom Ane Frank“, kampanja bi se fokusirala na iskustvo „obične“ svakodnevice u vanrednim okolnostima.

Kroz digitalni video format „Spend a day with me“, kampanja bi pratila savremeni dan mlade osobe u miru, dok bi voiceover starije osobe diskretno opisivao kako su slične svakodnevne situacije izgledale u ratnim uslovima.

Na taj način bi se naglašavao kontinuitet života, ali i dodatni teret koji rat donosi.

Kampanja bi imala za cilj da podstakne empatiju, međugeneracijski dijalog i dublje razumijevanje vrijednosti mira, te da aktivno uključi publiku u promišljanje o vlastitoj ulozi u njegovom očuvanju.

Osim toga, cilj je približiti mlađim generacijama temu rata na način koji je njima blizak i razumljiv.

Završna poruka kampanje „Svakodnevica u miru nije mala stvar. Čuvajmo je.“ pozivala bi publiku da prepozna mir kao vrijednost koja se ne podrazumijeva, već se čuva i gradi. U tom smislu, kampanja bi poručivala da mir nije apstraktan pojam, već preduslov dostojanstvenog svakodnevnog života.

 

Ciljna grupa i mogući rizici

Primarna ciljna grupa kampanje „Čuvajmo mir“ bili bi mladi od 18 do 35 godina, studenti i studentice, kao i mladi koji se interesuju za društvene teme, ljudska prava i tranzicionu pravdu. Ova grupa je posebno relevantna jer bi predstavljala potencijalne učesnike škole na temu tranzicione pravde, čime ona direktno povezuje emotivni angažman s mogućnošću daljeg obrazovanja i aktivnog učešća u društvenim procesima.

Kampanja bi uticala na ciljnu grupu kroz vizuelni i narativni format, gdje bi se prikazivao uobičajen dan mlade osobe u miru, uz naraciju starije osobe koja je ratno iskustvo proživjela. Time bi publika prepoznavala koliko je svakodnevna sigurnost krhka i kako rat produbljuje životne izazove, što bi podsticalo refleksiju o vrijednosti mira.

Jedan od mogućih rizika kampanje „Čuvajmo mir“ jeste pogrešna interpretacija naracije, jer voiceover starije osobe evocira ratna iskustva. Kako bi se smanjila mogućnost nesporazuma, naracija bi bila pažljivo osmišljena tako da se fokusira na svakodnevne aktivnosti i lična sjećanja, uz minimalne i diskretne reference na rat, bez senzacionalizma ili traumatskog prikaza.

Drugi rizik su tehnička ili produkcijska ograničenja prilikom snimanja i uređivanja videa. Stoga bi bilo potrebno koristiti jednostavnu, ali kvalitetnu opremu i unaprijed testirani scenario, kako bi produkcija bila ostvariva unutar budžeta i vremenskog okvira.

 

Škola „Linkuj promjenu“ i naučene lekcije

U školi „Linkuj promjenu“ stekla sam praktično razumijevanje kako osmisliti digitalnu kampanju koja može prenijeti važne društvene poruke bez senzacionalizma i bez umanjivanja složenosti tema koje obrađuje. Posebno mi je bilo važno uvidjeti kako kampanja može biti emotivno djelotvorna, a da pritom ne bude manipulativna.

U savremenom životu, u kojem digitalni prostor ima gotovo jednaku težinu kao i stvarni, ova znanja za mene imaju dugoročnu vrijednost i pratiće me u aktivizmu i profesionalnim angažmanima.

Kao pravnici koja radi s marginaliziranim grupama, ova znanja su mi važna za edukaciju i informisanje mojih korisnika i korisnica o njihovim pravima i načinima njihovog ostvarivanja.

S druge strane, kao istraživačici, važno mi je da moja istraživanja ne ostanu samo pročitana, već da imaju stvarnoživotni učinak. Upravo zato mi je bilo značajno razumjeti kako digitalni alati mogu služiti ne samo dijeljenju sadržaja, nego i širenju znanja i podsticanju društvenog djelovanja.

Ovaj proces mi je, na kraju, pokazao ne samo kako koristiti te alate, već i kako ih promišljeno koristiti.

 

Međugeneracijska perspektiva i naslijeđe mira

 

Prošlo je više godina od 22. rođendana moje drugarice. Završile smo fakultete, zaposlile se, neke od nas osnovale i svoje male porodice. Uskoro slavimo prvi rođendan njenog djeteta.

Kroz sve te, i lijepe i teške, životne faze, često sam se vraćala pomisli: kako li je mojoj mami bilo prolaziti sve to, a istovremeno se suočavati s ratom?

Ovaj put me neće pratiti ratna sjećanja kao uvod u slavlje, jer je, srećom, i moja mama postala majka u miru. No, morala je prvo preživjeti rat da bi taj mir izborila

Na nama i budućim generacijama ostalo je da taj mir očuvamo i dalje gradimo, ne kao nešto što se podrazumijeva, već kao vrijednost za koju se preuzima odgovornost.

 

 

O autorici

Amila Husić je pravnica, samostalna istraživačica i aktivistkinja za ljudska prava iz Zenice, BiH. Trenutno je angažovana kao pravna savjetnica u Tuzlanskom otvorenom centru, gdje pruža pravnu podršku i savjetovanje LGBTI zajednici. Njeno profesionalno interesovanje usmjereno je prvenstveno na ženska i LGBTI ljudska prava, kao i na pitanja tranzicione pravde.

 

U svom radu posebno je posvećena povezivanju pravne podrške, istraživanja i zagovaranja, dok se u slobodno vrijeme bavi čitanjem, pisanjem i usavršavanjem stranih jezika.