Zamislite mali, futuristički grad u nastajanju, sa kolektivnim zgradama koje se granaju u kompleksne višespratne biostrukture o kojima svi zajedno vode računa, sa otvorenim prostorima i amfiteatrima za druženje i razmenu, povezane isprepletanim lukovima. Sad zamislite još nekoliko takvih naselja, koja su međusobno premrežena solarnim putevima, i dobićete viziju Pobunjenog grada i regionalne pobunjene futuro sfere. Ta višestruka zajednica koja se organski postepeno sve više širi i razvija nije samo prostor budućnosti, već je to koliko realni, toliko i virtuleni mini svet, na čijoj izgradnji i osmišljavanju već godinama rade Pobunjene čitateljke od Vardara do Triglava, od 15 do 115 godina.

Rad sa pobunjenom zajednicom utoliko je kompleksan, jer naša zajednica ne može jednostruko da se definiše. Logika ovih zajednica jeste da budu fluidne, da se šire u različitim pravcima, koje nekada i ne možemo da predvidimo. Ali to mnoštvo koje čini naše zajednice povezuju dve osnovne niti – 1) čitanje shvaćeno u najširem multimedijalnom smislu iz 2) uglova naprednih društvenih pokreta i teorija poput feminizma, antifašizma, antikapializma, kvira, … i sam taj otvoreni niz se stalno dopunjuje.

U ovom kreativnom kolektivnom procesu izgradnje futuro sveta od posebnog značaja jeste uvođenje novih generacija Pobunjenih čitateljki kroz mentorski proces, koji se odvija u nekoliko koraka.

Prvi korak jeste proglas dobrodošlice tj. otvoreni poziv koji delimo kroz najšire kanale komunikacije (društvene mreže, medije, mejling liste) i šaljemo u sva sestrinska naselja, da i one što je moguće dalje prošire poziv. Naime, jako nam je važno da u našu zajednicu ulaze mladi, koji žive u manjim mestima, a izlazimo i van granica Srbije. Zato smo kroz naše dosadašnje pozive proširivale svoj mali sv(ij)et, uključivajući učesnice_ke iz preko petnaest mesta u Srbiji, i deset mesta iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Naši pozivi nisu kompetitivne prirode, već se trudimo da u rad uključimo sve mlade koje_i žele nam se pridruže, jer suprotno od meritokratije, pobunjena zajednica se održava na kolektivnom radu u kojem uvek ima mesta za sve koji to žele. 

Rad u virtuelnom svetu nam omogućava da se redovno okupljano na zoomu, a onda, barem jednom godišnje da se sve zajedno sastanemo i uživo. Ove godine, kroz program Posećujemo naše feminističke komšije (i ne zaboravite da ponesete knjigu) koji je finansiran od strane FRIDA – Young Feminist Fund, u međusobne obilaske sa feminističkim književnim darovima odlazićemo čak jednom mesečno.

Drugi korak, nakon što pristignu prijave i stupimo u kontakt sa novim generacijama Pobunjenih, jeste posijelo tj. zajedničko okupljanje. Ovo upoznavanje se najčešće odvija preko zooma, kada pozovemo sve učesnice_ke, međusobno se kratko predstavimo, upoznamo sa ključnim temama, formatom i rasporedom rada. Ovaj je korak važan kako bi sve_i koji učestvuju u procesu mogli odmah na početku da saznaju šta ih sve očekuje, ali i na koje sve načine mogu da se uključe u rad. Takođe, trudimo se da pri izradi planova, aktivnosti budu otvorenog tipa – tako da se mogu prilagođavati potrebama grupe, da budu dovoljno široko raspoređeni da ne bude previše natrpanih aktivnosti, jer smo kroz prethodni rad naučile da pored svih školskih i ličnih obaveza, mladima dodatne aktivnosti iziskuju puno vremena. Težimo da zajednički pronalazimo banalas između rigidnog rasporeda i potpune improvizacije, koje su različite strane istog novčića, a obe potencijalno vode zamoru i osipanju grupe.

Nakon toga počinje najuže shvaćen mentorski rad, jer svaka od učesnica_a sa svojom mentorkom kreće u obilazak pobunjenih lokacija, dok se ne upozna sa gradom u celini i onda odluči u kojem delu bi se najradije zadržala. Ovo je najintenzivniji i najduži deo procesa u kojem učestvuju mentorine_i. Ujedno, timski rad mentorina i mentorki je izazovan za obe strane – potrebno je da se upoznaju, nađu zajednički jezik, dinamiku, i na koncu, izgrade međusobno poverenje kako bi mogle da kreativno i kritički stvaraju.

Pobunjeni grad je podeljen u dve velike sfere – Bookvicu i Mini bookvicu. Svaka od njih ima sopstvene spratove-katerogije i strukturu, a obe su povezane multimedijalnim kanalima – tekstualnim, vizuelnim, audio i video.

Pored toga, mentorke i mentorine_i upoznaju se i sa procesom kreiranja sadržaja, najčešće prvo kroz pisanje tekstova: kritika, prikaza, eseja, intervjua. Ali često i drugih formi poput vloga, podkasta, stripa, kako bi prošle kroz sve isprepletene medijalne kanale ove otvorene pobunjene konstrukcije.

Jer baš ti sadržaji jesu osnovni gradivni element od koga se gradi pobunjeni svet, zato je važno da se već na početku mladi počnu upoznavati sa stvaralačkim, kritičkim i kreativnim čitanjem i pisanjem. Prvim ulaskom u grad učenje tek počinje, jer se kasnije godinama nadograđuje. Za razliku od mitologizovanja pisanja kao genijalne veštine, a čitanja kao usputnog i manje važnog, u pobunjenom gradu stiču se uvidi u to da niti stvaranje, niti kritička recepcija, nisu individualni, već kolektivni činovi. Oni nastaju na osnovu razmene sa drugima, i podrazumevaju autorski, urednički, lektorski, kritičarski, nekada i prevodilački rad.

U našem svetu tekstovi imaju kompleksan razvoj i treba im posvećena nega. Isprva ih mentorine_i sade u formi teza ili jednostavnog koncepta, ili slobodno rastu bez mnogo strukture. Potom ih mentorke urednički obrađuju i šalju mentorinama_inima na dorađivanje. Taj ciklus se može ponoviti nekoliko puta, jer tekst može promeniti dužinu, raspored elemenata, nekada čak i format. Na samom kraju, lektorke_i prelaze tekst uređujući i najsitnije stilske detalje. Kada je tekst zaokružen, on se objavljuje, čime postaje još jedan delić u strukturi otvorenog pobunjenog grada.

Nakon temeljnog obilaska i učešća u zajedničkom radu kroz stvaranje tekstova ili drugih formata, proces mentorisanja obeležen je otvorenim krajem. Jer cilj nam je da mlade Pobunjene ostanu u gradu, da izaberu čime će se baviti nadalje, da učestvuju u novim projektima i aktivnostima. Ili barem da u grad povremeno svrate, kada god im se to učini zgodnim i zanimljivim. Slično je i sa sestrinskim gradovima u regionu. I oni se stalno proširuju u novim pravcima. Na taj način sve zajedno stvaramo široku mrežu pobunjenih čitateljki.

 

Ako vas zanima kritičko pisanje i kreativno čitanje, u našem otvorenom gradu uvek ima prostora za nove priloge i nova nadograđivanja. Ako ste pritom i mlade_i, pa prvo želite da zavirite u ovaj svet, da ga istražite i možda mu se kasnije pridružite, obavezno zapratite #pobunjenočitam i naše stranice na Instagramu i Facebooku.

U svakom slučaju, ma odakle da ste i ma kog godišta, dobrodošle_i nam u pobunjeni sv(ij)et!